Srce i srčane mane

SADRŽAJ

UVOD.. 1

1.GRAĐA SRCA.. 2

     1.1 HISTOLOGIJA.. 4

2. RAD SRCA.. 5

3.SRČANE MANE.. 6

     3.1 DEFINICIJA.. 6

     3.2 EPIDEMOLOGIJA.. 6

     3.3 ETIOLOGIJA.. 6

     3.4 PODJELA.. 6

     3.5 SIMPTOMI. 8

4.SRČANE BOLESTI. 8

5.INFARKT MIOKARDA.. 9

6.ANGINA PEKTORIS. 10

7.ARITMIJE.. 11

8.EISENMENGEROV SINDROM... 12

     8.1 SIMPTOMI I ZNAKOVI. 12

     8.2 DIJAGNOZA.. 13

     8.3 LIJEČENJE.. 13

9.ATEROSKLEROZA.. 14

10.ZAKLJUČAK.. 15

11.LITERATURA.. 16

UVOD

Srce je šuplji mišić, veličine stisnute šake, koji pumpa krv kroz krvne žile. Smješteno je u prsnom košu. Srce čovjeka ima masu 200-425 grama. Izvana ga štiti vanjska opna – osrčje. Srce je građeno od srčanog mišićnog tkiva. Dobro je prokrvljeno što mu osigurava dovoljno hrane i kisika.

Ovaj šuplji mišićni organ podijeljen je mišićnim zidom na lijevu i desnu stranu. Svaka strana dijeli se na dva dijela: manji je pretklijetka, a veći je klijetka. Elastične opne – srčani zalisci reguliraju prolaz krvi iz pretklijetke u klijetku. Oni imaju ulogu ventila: propuštaju krv u jednom smjeru, iz pretklijetke u klijetku. Tlak krvi koji dolazi iz pretklijetke u klijetku zatvori srčane zaliske pa vraćanje krvi nije moguće.

1.GRAĐA SRCA

Ljudsko srce ima četiri šupljine: dvije pretklijetke i dvije klijetke. U medicini se često upotrebljava izraz ''desno i ''lijevo '' srce. Desno srce čini desna pretklijetka i  desna klijetka, u desnu pretklijetku dolazi venska krv iz tijela koja se kroz desnu klijetku pumpa u pluća. Rad srca čini dvije radnje: skupljanje (sistola) i širenje (dijastola). Otkucaje srca  moguće je osjetiti na vratu, zapešću ili podlaktici. To je bio ili puls.

Krv iz desnog srca u pluća vodi plućna arterija. U plućima se krv rješava ugljik-dioksida, a obogaćuje kisikom. Takva pročišćena krv sada je arterijska te iz pluća dolazi u lijevu pretklijetku plućnim venama. Iz lijeve pretklijetke arterijska krv dalje odlazi u lijevu klijetku pa u aortu, koja je raznosi po cijelom tijelu. Budući da lijevo srce pumpa arterijsku krv u cijelo tijelo ( a desno srce vensku krv samo u pluća), u lijevom su srcu tlakovi tri puta veći te su njegove stijenke deblje i jače.

Latinski naziv za pretklijetku jest atrium (atrij), a za klijetku ventriculus (ventrikul). ''Zid'' koji dijeli srce na desno i lijevo srce (srčana pregrada)  naziva se septum. Zbog septuma nema kontakta između dviju pretklijetki i dviju klijetki. U protivnome bi došlo do mješanja venske i srterijske krvi.

Između pretklijetke i klijetke nalazi se suženje (ventil ili valvula) sa zaliscima (lat.cuspis). Zalisci sprječavaju vraćanje krvi iz klijetke u pretklijetku. U desnom srcu nalaze se tri takva zaliska pa se valvula naziva "trikuspidalna valvula" ili valvula s tri kuspisa. U lijevom srcu između pretklijetke i klijetke nalaze se dva zaliska pa je to bikuspidalna valvula.

Zalisci se također nalaze na izlazu iz klijetki u plućnu arteriju i aortu. Ti zalisci se nazivaju polumjesečasti zalisci (lat. valvulae semilunares) i na polazištu arterije nalaze se po tri polumjesečasta zaliska. Na slobodnim rubovima zalisaka vežu se tanke tetivaste strune - chordae tendineae - koje te rubove spajaju s bradavičnim mišićima, musculi papillares. Ti mišići strše iz zidova srčane klijetke i vrhom su usmjereni prema pretklijetkama. Zalisci na izlasku iz desne i lijeve komore smješteni su u početku plućne arterije i u početku aorte. Polumjesečasti zalisci lijeve i desne komore jednake su i oblikuju ih po tri tanka vezivna listića obložena endokardom. Srčani mišić krvlju opskrbljuju vjenačne arterije, aa. coronariae cordis. Postoje dvije arterije i izlaze iz samog početka aorte, a ulaze u srčani mišić ispod zalistaka.

Ako se zbog bilo kojeg razloga krv vraća nazad u valvulu u pretlijetku, to se naziva insuficijencija valvule. Riječ insuficijencija dolazi od latinske riječi za ''nedovoljno''. Dakle valvula je nedovoljno funkcionalna da bi spriječila vraćanje krvi natrag.

Ako zbog poremećaja srce treba obaviti veći rad nego što je normalno, srčane stijenke se zadebljaju. Dvije faze rada srca jesu sistola i dijastola. Sistola je ispumpavanje, a dijastola punjenje srca krvlju.

1.1 HISTOLOGIJA

Srce je građeno od tri sloja:

1.      Endokard – oblaže unutrašnjost srca

2.      Miokard – najdeblji sloj koji sadrži poprečnoprugaste mišićne stanice i provedbene srčane mišićne stanice

3.      Epikard – vanjski sloj, viseralni dio osrčja (lat.pericardium)

Srčani skelet posebna je vezivna struktura na koje se vežu mišićne stanice, a sastoji se od četiriju fibrioznih prstena i dvaju fibrioznih trokut

2. RAD SRCA

Krv teče kroz srce u jednom smjeru, od atrija u ventrikule i dalje u velike arterije ili primjerice u aortu. Povratni tok krvi sprečavaju trikuspidalna, bikuspidalna, aortalna i pulmonarna valvula.

Krvožilni sustav je sustav organa koji prenosi stvari iz i u stanice. Također pomaže pri uravnotežnji tjelesne temperature i pH vrijednosti. Glavni dijelovi krvožilnog sustava su srce, krv i krvne žile. Krvotok se kod čovjeka sastoji od velikog i malog.

Mali krvotok započinje u desnoj klijetki. Arterije u njemu provode vensku krv, a vene arterijsku. Iz nje krv koja sadržava ugljikov dioksid izvode plućne arterije koje provode tu krv u pluća. U plućima se granaju do najmanjih kapilara koje obavijaju plućne mjehuriće-izmjena plinova. Krv obogaćena kisikom se vraća plućnim venama u lijevu srčanu pretklijetku. Funkcija je malog krvotoka oslobađanje organizma od ugljikova dioksida i obogaćivanje krvi kisikom. Mali krvotok je izuzetno važna veza između krvožilnog i dišnog sustava.

Veliki krvotok započinje u lijevoj srčanoj klijetki-kroz aortu izvodi arterijsku krv prema tijelu

Aorta se grana po tijelu u sve tanje arterije sve do kapilaru kapilarama dolazi do izmjena plinova i tvari sa stanicama u organima.

3. SRČANE MANE

3.1 DEFINICIJA

Prirođene (kongenitalne) srčane mane je naziv za skupinu poremećaja strukture rada srca i polazišta velikih krvnih žila, koji su prisutni od rođenja.

3.2 EPIDEMOLOGIJA

Prirođene srčane mane se javljaju u 0,8% novorođenčadi. Kod oko 25% novorođenčadi sa srčanim mana, prisutna je prirođena abnormalnost nekog drugog organskog sustava. Osam najčešćih prirođenih srčanih mana čini oko 80% od svih prirođenih srčanih mana u populaciji, a najčešća prirođena srčana mana je defekt ventrikularnog septuma (VSD), koji se javlja kod otprilike 1/3 osoba od svih osoba sa prirođenim srčanim manama.

3.3 ETIOLOGIJA 

Točan uzrok nastanka prirođenih srčanih mana je nepoznat. Pretpostavlja se da je kod većine oboljelih uzrok nastanka posljedica međudjelovanja vanjskih uzroka i genetičkih činilaca.

Poznato je da određeni vanjski uzroci, bolest majke (npr. diabetes mellitus, fenilketonurija), zarazne bolesti majke (npr. rubeola) ili unos određenih tvari u tijelo majke (npr. alkohol, litij, talidomid), tijekom trudnoće mogu uzrokovati pojavu prirođene srčane mane.

U sklopu određenih genetičkih poremećaja, kao što su kromosomski poremećaji (npr. trisomija 13, trisomija 18, trisomija 21) ili određeni sindromi (npr. Marfanov sindrom), mogu se javiti prirođene srčane mane.

3.4 PODJELA

Prirođene srčane mane se mogu podijeliti prema

1.    Anatomskim kriterijama

2.    Hemodinamskim kriterijama

3.    Kliničkim kriterijama

1.      PODJELA PO ANATOMSKIM KRITERIJAMA

Pojedine anatomske anomalije se često javljaju u određenim kombinacijama. Prema anatomskim kriterijima prirođene srčane mane se dijele u četiri skupine:

·         Defekt pregrade npr:

             -defekt atrijskog septuma

             -defekt ventrikularnog septuma

             -defekt atrioventrikularnog septuma

·         Stenoza, atrezija i insuficijencija zalistaka srca ili velikih krvnih žila, npr.: stenoza aorte, stenoza plućne arterije, atrezija trikuspidalnih zalistaka

·         Spojevi između velikih krvnih žila, npr:

             -ductus arteriosus persistens (Botalli).

·         Abnormalni položaj srca, izlazišta velikih krvnih žila ili utoka vena, npr:

             -transpozicija velikih krvnih žila

             -dekstrokardija

2.      PODEJLA PO HEMODINAMSKIM KRITERIJAMA

Podjele prema hemodinamskim kriterijima je značajna zbog utjecaja na liječenje. Prema postojanju spoja, šanta (od engl. shunt) između plućnog i sustavnog optoka krvi, razlikujemo prirođene srčane mane:

·         prirođene srčane mane bez spoja, npr: koarktacija aorte, plućna stenoza

·         prirođene srčane mane sa spojem, koje se dodatno prema smjeru protoka krvi kroz spoj dijele na:

-srčane mane sa lijevo-desnim (L-D) spojem ili, arterijsko-venskim spojem, npr. VSD, ASD

-srčane mane sa desno-lijevim (D-L) (vensko-arterijski spoj) ili obostranim spojem, npr. tetralogija Fallot, Ebsteinova anomalija

3.5 SIMPTOMI

Ovisno o samoj prirođenoj srčanoj mani, simptomi mogu varirati, od bolesti koja je asimptomatska (bez simptoma) pa sve do stanja sa izraženim simptomima koje neposredno ugrožava život. Neki od simptoma koja se mogu javiti kod prirođenih srčanih mana su: zaduha (dispneja) u naporu, cijanoza, bol u prsima, sinkopa, šum na srcu, zaostajanje u rasu i razvoju djeteta ili dijelova tijela djeteta, nakupljanje tekućine u plućima ili donji udovima.

3.6 LIJEČENJE

Ovisno o samoj anomaliji, pojedine srčane mane ne zahtjevaju nikakvo liječenje, dok su kod nekih potrebni kirurški zahvat na srcu i krvnim žilama i liječenje lijekovima.

4.SRČANE BOLESTI

Srčane bolesti ili bolesti srca su naziv za sve bolesti i medicinske poremećaje rada srca.

Neke od srčanih bolesti su urođene (tzv. srčane mane) i nazivaju se kongenitalnim. Ostale se naknadno razvijaju kod čovjeka i najčešće su posljedica životnog stila.

5.INFARKT MIOKARDA

Infarkt miokarda ili srčani udar (lat. infarctus myocardii) posljedica je potpunog prekida dotoka krvi koronarnoj arteriji ili njezinim granama. Najčešće nastaje naglo, akutno zbog tromboze koja začepi lumen koronarne arterije ili njenih grana i dovede do infarkta. Drugi su uzroci krvarenje u stijenci žile, tromboembolija iz lijevog atrija, ponekad čak i jak udarac u prsnu kost (sternum).

Glavni faktori rizika zbog kojih dolazi do srčanog udara su arterioskleroza,visok krvni tlak, visoke vrijednosti kolesterola i triglicerida, nedostatak sna i odmora, gojaznost, dijabetes te loša prehrana.

      

6.ANGINA PEKTORIS

Srcu,  kao i bilo kojem mišiću treba kisik da bi moglo funkcionirati. I poput svakog drugog mišića, počet će boljeti ako ne dobiva dovoljno kisika za razinu svoje aktivnosti. Primjerice, mišići u  nogama vas tijekom hodanja mogu zaboljeti dijelom i zato što ne dobivaju dovoljno kisika. Kad se to događa srcu, zove se angina pektoris.

Angina pektoris je srčano oboljenje koje se karakterizira bolom u prsima zbog prolazne ishemije miokarda (nedostatak kiseonika i krvi. Uzročnik može biti i ateroskleroza.

Glavni simptom je bol nastala kao posljedica tjelesnog napora koju treba znati prepoznati kako bi se moglo brzo i primjereno djelovati. Bol ili osjećaj nelagode najčešće se javlja na području prsnog koša, traje nekoliko minuta, a može se očitovati i kao osjećaj težine, stiskanja ili probadanja u prsima, lijevoj ruci, ili donjoj čeljusti.

Do angine pektoris često dolazi kad je srca preopterećeno – tjelovježbom, stresom ili nakon konzumiranja obilnog obroka. Odmaranjem se srca usporava, smanjuje se opterećenje, a kisik što ga prima postaje dovoljan. Bol više neće biti tako jaka ili bi mogla prestati. Nema trajnog oštećenja srčanog mišića. No angina pektoris može biti znak teže bolesti srca.

7.ARITMIJE

Aritmije nastaju zbog nenormalnog stvaranja ili provođenja impulsa. Mogu se javiti i kod normalnog zdravog srca - ektopički udarci, atrijske fibrilacije, ventrikularne i supraventrikularne aritmije mogu se javiti i kod potpuno zdravih ljudi. Aritmije mogu uzrokovati psihološki uzroci, bolest ili neki lijekovi. Aritmija može biti tahikardija tj. ubrzani rad srca, obično iznad 100 otkucaja u minuti, ili usporenje rada srca koje se zove bradikardija, a počinje kada se brzina rada srca smanji ispod 60 otkucaja u minuti.

Bolesna stanja koja uzrokuju aritmije su infarkt, angina pektoris, promjene u sastavu elektrolita, hipertireoza, hipoadrenalinizam, hiperkalijemija, hipokaliijemija.

Aritmije mogu biti atrijska fibrilacija, ventrikularna fibrilacija, atrioventikuarni blok, ekstrasistole, paraksizmalna tahikardija i Wolf-Parkinson-Whiteov sindrom.

Atrijska fibrilacija-najčešći je oblik aritmija. Događa se kad pretklijetke ne kucaju u skladu s klijetkama, već podrhtavaju brzim, plitkim kontrakcijama. Kad dolazi do atrijske fibrilacije, krv može stagnirati u pretklijetkama, te mogu nastati ugrušci koji mogu izaći iz srca, začepiti arterije i možda izazvati moždanu kap.

Ventrikularna fibrilacija-najopasnija vrsta aritmije. Ako se najhitnije ne prekine smrt je sigurna. Najčešći uzrok jest akutni infarkt srca. Strujni udar izmjeničnom strujom od 60 Hz može izazvati ventrukularnu fibrilaciju. Srčani arest ili fatalna aritmija drugi su naziv za to stanje.

Atrivertikularni blok- još se naziva i srčani blok, a to je poremećaj električnog sustava u srcu koji nastaje kod oštećenja srca ili začepljenja krvnih žila. Simptoma uopće ne mora biti, a može se javiti vrtoglavica ili zaduha.

8.EISENMENGEROV SINDROM

 

Eisenmengerov sindrom je komplikacija neispravljenih prirođenih srčanih grešaka koje dovode do lijevo–desnog šanta. S vremenom se često razvija povećani otpor u plućnim žilama, uz obrtanje lijevo– desnog šanta u desno–lijevi šant. Deoksigenizirana krv ulazi u sistemsku cirkulaciju uzrokujući simptome hipoksije. Nalaz šumova i srčanih tonova ovisi o osnovnoj grešci. Dijagnoza se postavlja ehokardiografijom ili kateterizacijom srca. Liječenje je u osnovi potporno, no kad su simptomi teški, postoji mogućnost presađivanja srca i pluća. Preporučuje se profilaksa endokarditisa.

Prirođene srčane greške, koje neliječene dovode do Eisenmengerova sindroma su ventrikularni septalni defekt, atrioventrikularni septalni defekt, atrijski septalni defekt, zajednički arterijski trunkus i transpozicija velikih arterija. U SAD–u se incidencija izrazito smanjila zbog rane dijagnoze i konačnog ispravljanja uzročnih grešaka.

Desno–lijevi shunt uzrokovan Eisenmengerovim sindromom dovodi do cijanoze i njezinih komplikacija. Sistemska desaturacija dovodi do razvoja batićastih prstiju na rukama i nogama, sekundarne policitemije, hiperviskoznosti i posljedične pojačane razgradnje eritrocita.

8.1 SIMPTOMI I ZNAKOVI

Simptomi se obično ne pojavljuju sve do 20. ili 40. god. života; oni obuhvaćaju cijanozu, sinkopu, dispneju pri naporu, zamor, bol u prsima, palpitacije, atrijske i ventrikularne aritmije i rijetko, popuštanje desnog srca (hepatomegalija, periferni edemi, proširenje jugularne vene). Hemoptiza je kasni simptom. Mogu se razviti znakovi moždane embolije ili endokarditisa.

Sekundarna policitemija često uzrokuje simptome (npr. nerazgovijetan govor, vidne tegobe, glavobolje, pojačano umaranje ili znakove tromboembolije). Kolelitijaza može izazvati bol u trbuhu.

Fizikalnim pregledom se otkriva centralna cijanoza i batićasti prsti. Rijetki su znakovi popuštanja desne klijetke. Na donjem lijevom rubu sternuma se može čuti holosistolički šum trikuspidalne insuficijencije. Uzduž lijevog ruba sternuma može se čuti rani dijastolički dekrešendo šum plućne insuficijencije. Trajno se nalazi glasni, pojedinačni S2; čest je ejekcijski klik. Oko 1/3 bolesnika ima skoliozu.

8.2 DIJAGNOZA

Na dijagnozu se posumnja na osnovi neispravljene srčane greške iz anamneze, u prilog joj idu rendgenski nalaz i EKG a potvrđuje se dvodimenzionalnom ehokardiografijom s prikazom protoka u boji i običnim Dopplerom ili kateterizacijom srca.

Laboratorijske pretrage pokazuju policitemiju (Hkt >55%). Pojačana razgradnja eritrocita se može odraziti manjkom željeza (npr. mikrocitemijom), hiperuricemijom i hiperbilirubinemijom.

Rendgenska slika obično pokazuje upadljive plućne arterije, uz perifernu zakržljalost i povećanje desne polovice srca. EKG pokazuje hipertrofiju desne klijetke, te, ponekad hipertrofiju desne pretklijetke.

8.3 LIJEČENJE

Najbolje bi bilo kirurške zahvate ispravljanja srčanih grešaka učiniti dovoljno rano kako bi se spriječio razvoj Eisenmengerova sindroma. Kad se on jednom razvije, nema specifičnog liječenja, no proučavaju se lijekovi koji bi mogli sniziti tlak u plućima.

Potporno liječenje uključuje izbjegavanje stanja kod koji dolazi do pogoršanja sindroma (npr. trudnoće, gubitka tekućine, izomteričnih vježbi, velike nadmorske visine) i primjenu dodatnog O2. Policitemija se može liječiti venepunkcijom, kako bi se Hkt spustio na 50–60%, uz istodobnu nadopunu fiziološkom otopinom. Hiperuricemija se može liječiti alopurinolom (300 mg PO 1×/ dan). Za prevenciju trombotičnih komplikacija indicirana je primjena acetilsalicilne kiseline (ASK) u dozi od 81 mg PO 1×/dan.

Očekivano trajanje života ovisi o vrsti i težini osnovne prirođene greške, a iznosi od 20 do 50 god.; srednja dob u trenutku smrti iznosi 37 godina. Međutim, slabo podnošenje napora i sekundarne komplikacije mogu jako ograničiti kvalitetu života.

Postoji mogućnost presađivanja srca i pluća, no ona je ograničena na bolesnike s teškim simptomima. Dugoročno preživljavanje nakon presađivanja nije obećavajuće.

Svim bolesnicima treba dati profilaksu protiv endokarditisa prije zubarskih i kirurških zahvata kod kojih je moguć nastanak bakterijemije.

9.ATEROSKLEROZA

Ateroskleroza je bolest velikih i srednjih mišićnih arterija. Karakterizira se disfunkcijom endotijela krvnog suda, vaskulitisom i nakupljanjem lipida, kolesterola, kalcijuma i stanićnih  elemenata unutar zida krvnog suda. Ovaj proces za posljedicu ima formiranje plaka, vaskularno remodjelovanje, akutnu i kroničnu opstrukciju lumena krvnog suda, poremećen protok krvi i smanjenu oksigenaciju ciljanih tkiva.

Najčešći razlozi nastanka su hiperlipidemija, povišen krvni pritisak, šećerna bolest, uživanje cigareta.

Ipak, najznačajniji faktori rizika, koji u 50-60% pacijenata sigurno izazivaju razvoj bolesti su:

·         hiperlipidemija – utvrđeno je da niži nivo kolesterola u krvi sigurno smanjuje rizik od nastanka koronarne iskemijske bolesti

·         hipertenzija – jedan od najčešćih uzročnika ateroskleroze, koronorane bolesti i šloga. Još uvijek nije u potpunosti ispitan mehanizam kojim povišen krvni pritisak utječe na razvoj ateroskleroze, ali se pretpostavlja da je u direktnoj vezi sa oštećenjem endotijela krvnog suda i kasnijim alteracijama unutar intime krvnog suda

·         diabetes mellitus ili šećerna bolest – faktor rizika koji je povezan sa hiperlipidemijom i povišenim krvnim pritiskom, poremećajima koagulacije, izrazitim oksidativnim stresom, i funkcionalnim i anatomskim poremećajima u strukturi arterijskih krvnih  sudova

·         pušenje – duhanski dim ima kompleksno dejstvo na razvoj ateroskleroze i koronarne bolesti srca. Smatra se da cigarete djeluju udružene sa ostalim faktorima rizika i da izazivaju endotelne disfunkcije. Rizik za nastanak koronarne bolesti se drastično smanjuje prestankom pušenja. Relativni rizik ipak ostaje, jer su istraživanja pokazala da je jednak kod osoba koje su tek prestale sa pušenjem i koje ne puše najmanje dvije godine.

10.ZAKLJUČAK

Srce je organ koji nam omogućuje dotok hranjivih tvari i kisika u sve stanice i tkiva. Radi kao neprekidna pumpa i održava život. Smetnje u protjecanju krvi ili bilo kakve deformacije, mogu onemogućiti protok i izazvati bolesti i oštećenja srčanog mišića.

Prirođene srčane mane se najčešće liječe kirurškim putem ili ukoliko su blaže, odnosno, nalaze se na desnom dijelu srca gdje su tlakovi manji, moguće je živjeti s njima. Na njih se ne može utjecati pravilnom prehranom, niti ih se može u potpunosti izliječiti s lijekovima. Najčešće nastaju u prvom tromjesečju trudnoće, ukoliko majka ima neku infekciju koja na to utječe, a mogu nastati i kasnije.

 

11.LITERATURA

 1. dr. Arslanagić Amila, "Nepoznato srce", Udžbenici priručnici i didaktička sredstva, Banjaluka, 1996.

2.      M. Slijepčević, M. Boranić, J. Matekalo- Draganović: Čovjek, zdravlje i okoliš, Školska knjiga, Zagreb, 2002.

3.      Regula, M. Slijepčević: Životni procesi, Školska knjiga, Zagreb, 1997.